srijeda, 20. siječnja 2010.
Svaki početak je kraj te je svaki kraj početak
ïßtíñã, tek želja, blijeda, neistinita pogledu tom. Nema apsolutno obavezne opće forme, razni načini izražavanja su relativno najadekvatniji. Istinom šire laži, lažima guše istinu. Istina je tu, udišući dolazi do našeg srca; guši nas. Zar i dalje prihvaćat želite istinu tu? Prezasičena lažima, vjetrom nošena. Sve što ostade, istinit sud tek. Udisajem istine guši se laž, gušenjem laži istina se udiše. Svaki početak je kraj te svaki kraj je početak. Istina..... Udah, izdah tek...
Inspiriraj me.
Inspiriraj me beskonačnošću neizrecive istine. Dođi čekajući stvaranj vječnih lovišta. Ne obaziri se na riječi, prati ih pasivnim pogledima slijepih očiju.
Možda da, možda ne, a možda možda
Prekriveno postade pokriveno, otkrivano od strane te. Zar ne znades da sto vi mislite da prikrivano je, otkriveno je, pokusavano prekrivati se. Ne moze se prekrivati od pokusaja tih, sad istina iznenada tu je. Tu je a bila je, oduvijek je bila, ali sada, sada je tu. Sve se raspada, nestaje u tmini, radja se...radja se ...umiruci...umiruci se radja...nije to isto, nije to razlicito...samo druge strane promjenise smjesta, zabluda je bludna, istina otvorise stranicu novu, zabluda je ispisase....ne....nema nade, jer tvoja zabluda je tek. Samo trenutak, pokusaja nema, tek....
Pretplati se na:
Postovi (Atom)